Kišno i toplo vreme u maju i junu pogodovalo je rastu gljiva, koje se mogu naći i na gradskoj periferiji. Na Zelenoj pijaci ima ih više vrsta i u obilju. Mnogi samostalno idu u berbu gljiva, pa u Gljivarskom udruženju savetuju oprez, jer mnoge jestive pečurke imaju svog otrovnog „dvojnika“. Bez osnovnog poznavanja gljiva iz našeg podneblja, proučene literature i iskusnog poznavaoca, berba gljiva može da bude opasna po zdravlje i život.

Na Zelenoj pijaci ima vrganja (medvedara), lisičarki, zeka, sunčanica i belih pečuraka (mlečnica), koje su beračima i kupcima prepoznatljive vrste i rastu u valjevskim listopadnim šumama. Cena vrganja, kao najukusnije pečurke, je 1000 dinara za kilogram. Lisičarke su na početku sezone koštale 800 dinara za kilogram, a ovih dana im je cena duplo niža, od 400 do 500 dinara. Ostale vrste se uglavnom prodaju na „gomilice“, po ceni u dogovoru sa prodavcem. Gomilica zeka je 150 dinara a belih pečuraka (mlečnica) je 100 dinara.
Ponuda je odlična a potražnja velika. Prodavci su uglavnom iz dobro poznatih gljivarskih krajeva-Gornje Grabovice, Brankovine, Zlatarića, Mrčića mada, zbog pogodnih vremenskih prilika, pečuraka ima svugde. Milan iz sela Kovačica kaže da u hrastovim i grabovim šumama ima vrganja i lisičarki u obilju. U berbu ide predveče, jer su tad klobuci pečuraka otvoreni, što znači da je gljiva zrela. Kako kaže, postoji nekoliko pravila u branju, a najvažnije je da se stablo pečurke zaseče centimetar ili dva iznad zemlje, kako bi kolonija gljiva opstala na nalazištu. Napominje i da je u prethodnom periodu bila velika potražnja za vrganjima, jer su pogodni za sušenje „na vazduhu“ i mariniranje.

Bez obzira na izdašnu gljivarsku godinu, oprez je neophodan, jer u kolonijama jestivih gljiva neretko rastu i otrovne pečurke, izgleda sličnog neotrovnim gljivama. Najotrovnija gljiva u našem podneblju je zelena pupavka, vrlo slična jestivoj zelenoj zeki, a čije konzumiranje dovodi do smrtnog ishoda.
/redakcija/






